Dio sam udruge Čisteći medvjedići primarno kao kreativni i izvedbeni kotačić. U praksi to znači da me se najčešće može pronaći na terenu, bilo u šumi punoj smeća ili u učionici punoj djece. Najviše uživam u radu s ljudima, posebno u vođenju kreativnih i edukativnih radionica kroz koje održivost nastojimo približiti na jednostavan, stvaran način primjenjiv svima u praksi. Udruzi sam se pridružila prije pet godina kao volonterka, a posljednjih godinu i pol dana ondje sam zaposlena.

Otad se profesionalno bavim održivošću, a sve je počelo prilično spontano. Jednom kada počnete primjećivati ​​koliko smeća ostavljamo iza sebe (posebno ako je ostavljeno na krivim mjestima), teško je to ignorirati. Za mene se to brzo pretvorilo u potrebu da učinim nešto konkretno, i kroz rad s drugima i njihovo educiranje, nadam se da mogu ostaviti barem mali trag, onaj mali glas u njihovoj glavi koji ih kasnije podsjeti da stanu, razmisle i možda naprave drugačiji izbor.

Jedan od najvećih izazova bio je pronaći ravnotežu između entuzijazma i stvarnih kapaciteta, posebno u okruženju gdje se toliko toga oslanja na volontiranje, ograničene resurse i mnogo nevidljivog rada. Osjećaj da radiš Sizifov posao ponekad se javlja u situacijama kada se vratimo na lokaciju koju smo već očistili, a na njoj je ista količina smeća kao i prije. Ili na lokacijama gdje su ljudi ostavili toliko otpada da nas tuga lako može preplaviti. U takvim je situacijama lako preuzeti previše obaveza i izgorjeti, posebno kada radiš nešto do čega ti je stvarno stalo. Uz to, bio je izazov izgraditi kontinuitet u radu i održati ljude motiviranima u sektoru koji često ne dobiva dovoljno podrške ili priznanja.

Ti su me izazovi naučili da se neke stvari jednostavno ne događaju preko noći i da promjena zahtijeva strpljenje i ponavljanje. Kroz to sam stekao realniji pogled na tempo kojim se stvari mijenjaju, ali i dodatnu motivaciju da ustrajem, čak i kada rezultati nisu odmah vidljivi ili uključuju malo grčke mitologije.

Praktičnost i kreativnost najviše mi pomažu, trudim se rješavati probleme odmah, na terenu, a ne čekati savršen trenutak. Suradnja s timom i volonterima vrijedi suha zlata; zajedno smišljamo kako akcije čišćenja i razne projekte učiniti učinkovitijima i zabavnijima, pa prepreke često završavaju kao prilike za novu, zabavnu ideju.

Također sam naučio da se od svakoga može nešto naučiti, čak i na neočekivanim mjestima, pa tako svaki izazov donosi malu lekciju i alat za sljedeći put. Planiranje radnji, jasna komunikacija i zapisivanje svega pomažu da se stvari ne zaborave i da rezultati budu vidljivi, čak i kada se čini da stalno guramo isti kamen uzbrdo.

Ne mogu izdvojiti samo jedan projekt ili inicijativu na koju sam najponosnija, ali posebno mi je drago što sam bila dio projekta Ekološka učionica, interaktivnog programa u kojem djeca kroz praktične aktivnosti uče o prirodi i zaštiti okoliša, pri čemu sam, osim osmišljavanja projekta, bila i osoba koja ga je provodila. Projekt je financiralo Ministarstvo obrazovanja i drago mi je što je prepoznat kao vrijedan doprinos odgoju i obrazovanju. Također, jako mi je drag i projekt Eko-knjižnica, čiji sam koncept razvila s kolegicom, a potom ga samostalno provodila, a financirao ga je Grad Zagreb, što mi dodatno pokazuje da su naše ideje prepoznate i cijenjene. Ponosna sam i na autorsku predstavu ČM, koju pripremam uz pomoć i savjete dragih ljudi.

Udruga je kroz svoj rad primila nekoliko priznanja: Žuti okvir u kategoriji “Održivi gradovi i održive zajednice” od National Geographic Croatie i Adria Media Zagreba 2021. godine, Zeleni leptir od Rezolucije Zemlja za kampanju “Baci žvaku u košu” 2024. godine, a neki su naši volonteri bili nominirani i za Volonterski Oskar. Ipak, moja je najveća nagrada u svim onim trenucima kada čujem od djeteta da su roditelje naučili da ne bacaju žvake na pod ili kada dobijem zagrljaj na kraju radionice. To su trenuci u kojima je moja sreća neizmjerna i koji mi doista pokazuju da ono što radim ima smisla.

Savjetovao bih svima koji ulaze u sektor održivosti da ne čekaju savršen trenutak, već da počnu s onim što mogu učiniti odmah. Čak i mali postupci imaju značajan utjecaj, a iskustvo se gradi kroz praksu i stalno učenje. Važno je biti spreman eksperimentirati, razmišljati i prilagoditi svoj pristup situaciji i ljudima s kojima radite.

Jedna od najvećih lekcija koje sam naučio jest da se promjena ne događa preko noći i da se napredak ponekad čini sporim, ali ustrajnost i strpljenje se isplate. Također, nikada nemoj podcijeniti važnost timskog rada i zajedničkog djelovanja, ali budi i spreman učiti od svakoga, ponekad u neočekivanim situacijama. U konačnici, ono što radiš ima najviše smisla kada vidiš da utječe na ljude i okoliš, stoga uvijek traži načine kako svoju strast i kreativnost usmjeriti u stvarno djelovanje.