Pozdrav Ana, možeš li se predstaviti i ukratko opisati svoj profesionalni put?

Bok, ja se zovem Ana Maria Quijano-Wittemann. Suosnivačica sam tvrtke RIVED koja gradi ekosustav za skaliranje upcycling mode. Djelujemo u području kružne mode.

Uvijek sam znao da želim raditi u području održivog utjecaja, ali ne samo s jednog kuta. Htio sam cjelovitu sliku: društvenu, okolišnu, sve. Ne samo tunel s CO₂. Moj rani karijerni put bio je u marketingu i automobilskoj industriji, što je bilo jako daleko od onoga gdje sam želio biti. Stoga sam odlučio vratiti se studiranju. Završio sam magistarski studij održivog poslovanja na poslovnoj školi u Italiji, što mi je dalo sveobuhvatan set alata koji mi je bio potreban da doista ispravno gradim održive pothvate.

Kad sam završio, oko 2016.–17., jednostavno nije bilo poslova u polju koje sam želio. Pa sam prešao u rizični kapital. Nije to bio fond s društvenim učinkom, ali bila je riječ o inovacijama i to mi je iskustvo dalo vještine izgradnje poslovanja i ulaganja koje sada izravno primjenjujem na Rived.

Koji su bili tvoji najteži profesionalni izazovi s kojima si se suočio?

Najveća prepreka bila je to što nije bilo posla kada sam ga htio. Kad sam završio magistarski studij održivosti, svi iz korporativnih financija lako su pronašli radna mjesta. Onima od nas koji su htjeli poslove sa stvarnim utjecajem rečeno je: “Za vas nema posla.” To je bilo najteže, morati čekati i ići obilaznim putem. Mislim da su stvari sada zaista drugačije jer je Zelena tehnologija doista doživjela pravi procvat!

Tu je i suptilniji, stalan izazov za koji mislim da ga mnogi u ovom području dijele. Stalno ste u poziciji uvjeravanja, dokazivanja i opravdavanja. Uvijek se borite za promjenu. Ranije ove godine priključio sam se internetskom pozivu, potaknut LinkedIn porukom s pitanjem jesu li ljudi iscrpljeni od borbe za promjenu sustava i načina razmišljanja. Okupilo se oko 100 ljudi, svi rade u zelenoj tehnologiji i održivosti, i svi dijele istu iscrpljenost. Bio je to pravi trenutak prepoznavanja.

Što vam je pomoglo prevladati te izazove? Postoje li sustavi podrške ili mreže koje su učinile razliku?

S praktične strane, njemački ekosustav za zelene tehnologije i cirkularnu ekonomiju doista je snažan: nevladine organizacije, resursi, financiranje... postoji pravi institucionalni interes, i ta infrastruktura čini ogromnu razliku.

Na osobnoj razini, većina ljudi u mom užem krugu nije u potpunosti razumjela što gradim. Za njih je održivost još uvijek značila nekoga tko prosvjeduje na moru. No, poznavali su me i vjerovali su mi, a to je bilo dovoljno. Imati ljude koji vam vjeruju čak i kada ne shvaćaju u potpunosti o čemu je riječ, posebna je vrsta podrške.

I iskreno, najveći se pomak dogodio kada sam shvatio/la da nisam sam/a u iscrpljenosti. Jednom kada shvatiš da je borba zajednička i normalna u cijelom sektoru, možeš se prestati boriti protiv toga i krenuti dalje. Svi smo zajedno u ovome i sada smo na novoj razini!

Što pokušavate postići s Rivedom i kakav stvarni utjecaj nastojite ostvariti?

Rasprava o održivosti u modnoj industriji zaglavila je u negativnoj petlji: “moda je loša, mi smo loši potrošači”i taj narativ nikad ništa ne mijenja. U međuvremenu, većina ulaganja u zelenu tehnologiju za modu i dalje samo financira proizvodnju veće količine i veću prodaju. Isti ciklus, samo drugačije odjeven.

Ono što vidimo u RIVED-u jest da je recikliranje u višu vrijednost (upcycling) jedno od najzanemarenijih rješenja koja postoje. Odbacuje se kao nešto što se ne može proširiti, ali budući da donosimo i tehničku i poslovnu pozadinu, razumijemo kako to učiniti skalabilnim. Upravo to gradimo: ekosustav koji na upcycling ne gleda kao na nišni zanat, već kao na ozbiljan, skalabilan dio rješenja. I to se mora graditi u zajednici sa svima ostalima koji rade u ovom pokretu, nijedno rješenje to ne postiže samo.

Kakav bi savjet dala mladoj ženi koja želi započeti karijeru u zelenoj tehnologiji?

Ovo je doista najbolje vrijeme za početak. Kad sam počinjao, moj san je bio postati direktor održivosti (CSO) i ta uloga jedva da je postojala. Sada mi je LinkedIn pun takvih oglasa. Područje je izgrađeno, normalizirano i širom otvoreno.

Teško je probiti se kroz buku. Nemojte dopustiti da vas vode dogmatizam ili površna retorika koja okružuje održivost. Pronađite područja koja su vam uistinu zanimljiva, u kojima možete biti kreativni i dati cijelog sebe.

Što se tiče vještina: otpornost, da, jer je neizvjesno i zahtjevno. Ali iznad svega, suradnja. Nijedno rješenje samo za sebe ne čini prevagu. Obratite se ljudima, podijelite svoje ideje, nemojte se bojati izložiti se i progovoriti. Ta otvorenost je ono što pokreće stvari naprijed.

I moja završna poruka bi bila: upoznaj sebe od početka. Odluke koje donosiš sada neće te definirati zauvijek, moj život se potpuno promijenio unutar nekoliko godina. Budi svoj. Slušaj ljude, ali uvijek zadrži svoj stav. Zvuči jednostavno, ali upravo je to način da izgradiš svoju karijeru.

Postoji li moto po kojem živiš?

Kad dođe ponedjeljak i čini se kao da se svijet raspada — što se često događa kad gradiš nešto od temelja — kažem sebi: pričekaj do petka. Svijet će do tada izgledati drugačije. Samo preživi tjedan, i onda se osvrni. Uvijek se promijeni. Uvijek si korak dalje nego što si bio.